Određivanje i primjena “Kućnog reda” u stambenim zgradama, spada temeljem članka 86. točka 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96., stupio na snagu 01. siječnja 1997. godine) u poslove redovite uprave i donosi se većinom glasova suvlasnika.
Ovdje ćemo navesti što bi najosnovnije trebao sadržavati svaki kućni red s tim da se može prilagođavati posebnostima svake stambene zgrade i potrebama vlasnika i korisnika.
Kućnim redom trebalo bi regulirati:
– njegovu namjenu, osobe na koje se odnosi
– primjerenost korištenja svih vrsta posebnih dijelova (stanova), sanitarni i drugi aspekti
– način korištenja zajedničkih prostorija, ugrađenih i pokretnih uređaja
– pristup i pristupanje glavnim priključcima komunalne infrastrukture (vodovod, toplovod, struja, odvodnja)
– održavanje zelenila u zgradi, na zgradi i oko zgrade
– sprječavanje nepovoljnih emisija iz i sa zgrade na bliže i daljnje susjedstvo
– korištenje parcele zgrade ili prolaza na parceli
– izdvajanje, pohranjivanje i odvoz kućnog otpada, glomaznog otpada
– isticanje natpisa, oznaka i obilježja
– ponavljanje odredbi komunalnog reda koje se nadovezuju na kućni red
– način kontrole ulaza i izlaza u zgradi
– nesmetano korištenje vlasničkih i susjedskih prava i uporabnog uživanja
– način instaliranja i korištenja alarmnih uređaja
– nepostupanje i nepridržavanje kućnog reda
– relevantne informacije (adresa, telefon, fax) o predstavniku, službama upravitelja, tvrtkama koje vrše hitne popravke, komunalnim tvrtkama, javnim službama i osiguravatelju
Ovo su samo osnovne odrednice, ali njihova primjena zavisi upravo od onih koji je trebaju izvršavati. Brojni problemi upravo i nastaju u primjeni kućnog reda u odnosu na upravljanje i održavanje, međususjedskih odnosa i zajedničkog življenja u objektima kolektivnog stanovanja. Sada kada se promijenila vlasnička struktura, treba shvatiti da ono što je zajedničko nije više svačije ili ničije već u funkciji da koristi svim vlasnicima. Tko će, ako ne vlasnici – “gazde”, određivati kako se u kući ponašati, ali tako da kućni red pruži sigurnost korištenja u građevnom i osobnom smislu. Tako da je stubište osvijetljeno, da nismo sanitarno – higijenski ugroženi od raznih neugodnih mirisa, da otklonimo mogućnost napada na osobnu sigurnost. Ali opet naglašavamo kako poštivanje izvršavanja kućnog reda ovisi, prije svega, o volji svakog vlasnika. Potrebno je samo malo htjenja, volje i želje u izvršavanju svojih vlasničkih obveza i (ne)znanja da se zvuk prenosi putem instalacija ventilacijskih uređaja između podova i stropova ili stijena koje nisu dovoljno izolirane. Treba biti svjestan fizikalnih svojstava zgrade, a da ostalim vlasnicima i korisnicima stanovanje bude ugodnije. Ne bi li baš to htjenje i volja mogli biti obrazac u ponašanju i kulturi stanovanja. Može se učiniti i više kako kultura stanovanja ne bi bila samo (pristojno ponašanje) izbjegavanje činjenja smetnji, već i njegovanje zajedničkih nastojanja u poboljšanjima, pa makar se to u početku to odnosilo samo na njegu cvijeća i zelenila u zgradi i oko nje.